Sitijevi transferi su izgledali neobjašnjivo, ali sada su promene vidljive!

Mančester Siti, tim koji je ne tako davno proglašen najjačim na svetu, izgubio je na popularnosti tokom protekle godine. Sada više izgleda kao jedan vrhunski klub. Jak, upečatljiv, ali više nije prvi klub koji vam pada na pamet kada se govori o favoritima Lige šampiona. Nakon produženja ugovora, glavni trener Pep Gvardiola planirao je velike izmene u klubu. Činilo se da je u pitanju obnavljanje tima, ali sada je postalo jasno da se podjednako radi i o promeni stila igre.
Rekonstrukcija tima je u suštini počela zimi, dolaskom Omara Marmuša, Nika Gonzalesa, Abdukodira Husanova i Vitora Reisa. Tokom leta, dovedeni su Tejani Rejnders, Rajan Ait-Nuri, Rajan Čerki, Džejms Traford i Đanluiđi Donaruma. Mnogi od njih su očigledno kupljeni kao igrači za startnu postavu, što možemo videti iz nedavnih utakmica. I to je delovalo čudno. Već u drugom kolu Premijer lige, novi golman Sitija, Traford, primio je autogol kada se tim branio od presinga Totenhema.
Jednostavno rečeno, pasovi su osnovni temelj Gvardiolinog fudbala. Temelj na kome sve počiva. Uključujući i odbranu od presinga i stvaranje prostora za napade. Međutim, niska pas-igra nije jača strana tima sa Traforda. Niti je to jača strana Donarume, koji je stigao na samom kraju prelaznog roka. Italijan je napustio PSŽ, jer mu je nedostajao ovaj kvalitet, kako smatra Luis Enrike. Iako takav stil može biti i veoma efikasan (obilje trofeja to dokazuje), ali i katastrofalan (španski nastup na Svetskom prvenstvu 2022).
Na jednoj od svojih nedavnih konferencija za štampu, Gvardiolu su direktno pitali da li planira da promeni stil i igra vertikalniji fudbal. Španski trener je bio krajnje ironičan u svom odgovoru.
„Pa, stvarno. Posle 18 titula, naravno da ću promeniti plan igre. Posle četiri uzastopne titule u Premijer ligi, napustiću svoja uverenja. U stvari, nikada, apsolutno nikada, neću promeniti stav o tome u šta verujem. Ako osvojimo loptu visoko na protivničkoj polovini, želim brzo da napadnem. Kada protivnik pritiska visoko i mi se nosimo sa prvim talasom pritiska, želim brzo da napadnem. Ali onda… volim da se lopta dodaje. Hiljade, milioni dosadnih, dosadnih dodavanja. Volim to.“
Statistika je neumoljiva. Gvardiola je proveo devet sezona u Premijer ligi, i svaki put je njegov tim bio prvi u prosečnom posedu lopte, koji je bio između 61% i 71%. Prošle sezone, procenat je bio najniži, ali to je uglavnom bilo zbog Rodrijeve povrede. Ključni igrač tima, koji je održavao posed lopte, igrao je samo 72 minuta prošle sezone.
Poslednja utakmica protiv Mančester junajteda (3:0 za Siti) dala je odgovore na mnoga pitanja o restrukturiranju tima. Utakmica se najbolje može opisati kadrom – jedan od najsporijih centralnih defanzivaca Premijer lige, Hari Magvajer pokušava da sustigne Erlinga Halanda, koji je bez napora pretrčao 40 metara. Izgledalo je gotovo uvredljivo.
I dobar rezultat ne nudi kompletnu sliku. Ranije, čak i kada je Siti pobeđivao, održavali su kontrolu – ili su težili da postignu još golova ili su smirivali igru držeći loptu u svom posedu. Sada je posed lopte Sitija u drugom poluvremenu bio 30,3%. Rodri je napustio teren u 76. minutu, očigledno ne zbog povrede. Evolucija stila igre? Gvardiolin tim trenutno ima posed od 57% – tipična brojka za bilo koji vrhunski klub. Totenhem (57,5%), Čelsi (62,3%) i Liverpul (64,0%) imaju veće stope poseda lopte.
Sada je sve došlo na svoje mesto i jasno je zašto Rejnders postaje ključni igrač u veznom redu. Donaruma, koji retko igra nisko, skoro uvek dodaje loptu visoko, više nije problem. Njegova preciznost pasa u derbiju bila je 57%. Poređenja radi, Edersonova prosečna preciznost dodavanja prošle sezone bila je 88%. Sada su dribleri poput Oskara Bobe i Džeremija Dokua prikladniji za Siti. Dokua je odigrao fantastičnu utakmicu. I jasno je zašto se Husanov, loš u pasovima, ali solidan defanzivac, pojavljuje drugi put u startnoj postavi. Takođe je vidljivo da je Siti pred kraj utakmice prešao na odbranu sa pet igrača, nešto što generalno nije karakteristično za Pepa.
Na kraju krajeva, niko ne kaže da je Siti sada defanzivni tim i da je potpuno odustao od kratkih pasova. Ovde moramo posmatrati stil igre. Ranije su niski pasovi bili osnova igre Sitija, sada tim postaje fleksibilniji.

















