Švajcarska ponovo srušila Jugoslaviju. Džaka nezaustavljiv!

Fudbalska reprezentacija Švajcarske upisala je treću uzastopnu pobedu nad selekcijama sa prostora bivše Jugoslavije na Svetskim prvenstvima, savladavši Bosnu i Hercegovinu rezultatom 4:1 na Mundijalu 2026. godine. Ovim trijumfom Švajcarci su potvrdili da su pravi „dželat” regionalne fudbalske scene na globalnim smotrama, a statistika koja se formirala tokom tri uzastopna Mundijala sve je impresivnija.
Džaka – čovek koji uvek pogađa prave protivnike
Ako postoji igrač koji simbolizuje ovaj niz, to je svakako Granit Džaka. Kapiten Švajcarske bio je strelac na sve tri utakmice – i protiv Srbije 2018. u Rusiji, i u remontadi protiv „orlova” u Kataru 2022, i sada u pobedi nad Bosnom i Hercegovinom. Za fudbalera albanskog porekla koji nastupa u dresovima timova koji se direktno suprotstavljaju bivšim jugoslovenskim republikama, ovo je detalj koji nosi i simbolički naboj, a ne samo statistički.
Džaka nije jedini koji se istakao tokom ovog niza. Đerdan Šaćiri, još jedan igrač albanskog porekla u redovima Švajcarske, pogađao je i 2018. i 2022. godine, dok je na Mundijalu 2026. u pobedi nad BiH strelac bio i Bril Embolo. Švajcarska je na ovim utakmicama demonstrirala sve prednosti multikulturalne selekcije – smelost, individualnu klasu i kolektivnu organizaciju.
Kako izgleda bilans – brojke govore same
Statistika je brutalna za protivnike sa ovih prostora:
- Rusija 2018: Švajcarska – Srbija 2:1 (golovi: Džaka, Šaćiri / Mitrović)
- Katar 2022: Srbija – Švajcarska 2:3 (golovi: Mitrović, Vlahović / Šaćiri, Embolo, Frojler)
- Mundijal 2026: Švajcarska – Bosna i Hercegovina 4:1
- Ukupan skor: 3 pobede, 0 poraza, gol-razlika 9:4
Tri utakmice, tri pobede, devet postignutih golova. Švajcarska nije u ovim duelima samo prolazila, već je dominirala na duže staze. Posebno upada u oči Mundijal u Kataru, kada je Srbija imala realne šanse – vodila je tokom meča, imala vrhunske igrače u formi – ali nije uspela da zaustavi švajcarski preokret.
Zašto Švajcarska uvek nalazi recept?
Odgovor leži u sistematičnosti. Švajcarska decenijama gradi jednu od najstabilnijih reprezentacija u Evropi – bez spektakularnih trofeja, ali sa konstantnošću koja plaši. Taktička disciplina, atletski kapacitet i sposobnost da izdrže pritisak ključne su karakteristike ove selekcije. Nasuprot tome, timovi sa prostora bivše Jugoslavije uglavnom raspolažu izuzetnim individualcima – Mitrović, Vlahović, Džeko – ali kolektivna kohezija i mentalna stabilnost u ključnim trenucima redovno zakazuju.
Nije slučajno što je Srbija oba puta uspevala da postigne golove, ali nije uspevala da odbrani rezultat. Taj obrazac – talentovani, ali ranjivi – važi i za BiH, koja je na Mundijalu 2026. primila četiri komada od organizovane i hladnokrvne Švajcarske.
Šta ovaj niz znači u širem kontekstu
Sa stanovišta regionalnog fudbala, ovaj niz Švajcarske postaje jedna od upečatljivijih statističkih priča na recentnim Svetskim prvenstvima. Tri uzastopna Mundijala, tri uzastopne pobede – to nije slučajnost, to je obrazac. Švajcarska je pronašla način da igra protiv selekcija sa ovih prostora i ne namerava da ga menja.
Za Srbiju i Bosnu, poruke su jasne – individualnu klasu nije dovoljno imati, potrebno ju je pretvoriti u sistemsku igru. Dok se to ne desi, susreti sa Švajcarskom na velikim takmičenjima verovatno će i dalje imati poznat epilog.
























